Emotivna stabilnost
Emotivna stabilnost se odnosi na to da nismo mnogo poljuljani okolnostima i dešavanjima u spoljašnjoj sredini, tuđim reakcijama na nas, kritikama, neprihvatanjima, omalovažavanjima, već da imamo unutrašnju stabilnost, sigurnost, osećaj vrednosti i sposobnost samoumiravanja.
Emotivno stabilne osobe znaju da se igraju na dečjem nivou, da se igraju same, kao i s drugima, znaju da sarađuju, da budu opuštene, da uživaju.
Znaju i da se posvete poslu i da ga završe, da planiraju, organizuju vreme i da u svojim poslovima nađu mesta za uživanje. One imaju unutrašnju snagu i kapacitet za samostalnost, znaju koji su im ciljevi važni i ne posustaju u njihovoj realizaciji.
Imaju kapacitet za zajedništvo koje ih ne čini niti zavisnima, niti u poziciji borbe i rivalisanja s drugima. Imaju vere u sebe i u druge ljude. To znači da imaju jasno postavljene granice spram sebe i drugih, aktivnosti kojima se bave i ostatka sveta.
Granice su neophodne za pravu bliskost. Ljudi koji su u odnosima stopljeni s drugima nisu emotivno stabilni. Stopljenost s drugima znači da su nam ti drugi neophodni za samoregulaciju, da bez njih ne možemo, baš kao što beba ne može bez mame. Merilo bliskosti se vezuje za poznavanje sopstvenih granica. Tek kada ih zaista odredimo, mi možemo istinski da se povežemo s drugima, s ciljevima, sa ostatkom sveta.
Takva stabilnost se uči kroz stabilne odnose, kroz iskustva s drugima koji veruju u nas i koji nas uče da verujemo u sebe. Ako nije postignuta u ranim danima, može se naknadno naučiti kroz lajf koučing, psihoterapiju ili vežbe samopomoći.
Emotivna stabilnost uključuje dobar osećaj unutarlične povezanosti, smislenosti i samosvrhovitosti, pored toga što uključuje i dobre međuljudske odnose i sposbnost da se oslonimo na druge.
Postoji bitna razlika između oslanjanja i parazitiranja, “kačenja”. Engleska reč “needy” dobro opisuje emotivno nestabilne osobe koje žele da žive na račun drugoga. Mada srpski pandan označava istu pojavu, zavisnost i potreba za drugim više imaju odlike opisnih reči, dok “needy” svakog stavlja na oprez. Ljudi se plaše da ne uđu u odnos sa “needy” osobom. Plaše da može da ih kontroliše, zarobi, uguši. Termin “needy” ukazuje na lepljivost, na to da ćemo s takvom osobom izgubiti sebe i svoju samostalnost.
Opozit emotivne stabilnosti je “neediness” – lepljenje za druge i očajnička potreba za njima.
Emotivna stabilnost nam omogućava da se bez mnogo brige i straha oslanjamo na druge, jer znamo da se možemo snaći i bez njih. Nestabilnost i nesigurnost nas teraju da se za druge kačimo, da ih činimo delovima svoje ličnosti i da budemo s njima stopljeni. Ako nam to i uspe, sigurno je da ćemo se i dalje osćati nestabilno, jer uvek postoji mogućnost da oni odu i da mi ostanemo jednako nestabilni, ranjivi i usamljeni.
Emotivna stabilnost uključuje zdrav odnos spram intimnosti. Intimnost nije kačenje za druge, već čulnost, osećajnost, želja za njima i prirodna ljudska potreba. Da bismo zaista bili sposobni za emotivnu stabilnost, moramo imati samopoštovanje, granice i unutrašnjeg umiritelja koji nam omogućava da bez mnogo potresanja budemo s nekim bliski, posvetimo se bitnim ciljevima, budemo sami i “u miru” sa sobom.
Aleksandar Pejčić