Skype seanse
U poslednje vreme sve više koučeva praktikuje skype seanse. To je dovelo do potrebe da se razgovara o tome da li su one jednako efikasne kao i seanse licem u lice.
Mnoge od tih debata prerasle su u oštre kritike seansi putem skajpa. Dok jedan broj stručnjaka zagovara ideju da su skype seanse jednako efikasne kao i bilo koja druga, deo njih veruje da je bolje imati i skype seanse od odsustva seanse. Međutim, postoji i oni koji se oštro protive ideji da skype seanse mogu biti efikasne. Ovi poslednji ukazuju na činjenice koje zaista mogu biti ometajući faktori u koučing procesu. Takođe, izgleda da se oni drže i ideje o potpunom pristupu pojedincu, ideje o koučingu kao o sveobuhvatnom učenju klijenta o sebi gde je kouč vodič čiji je zadatak da mu gotovo ništa od onoga što klijent kaže i pokaže – ne promakne. Takva ideja je ispravna, posebno kada se radi o dugim, psihodinamskim koučing seansama kroz koje klijenti i dobijaju sveobuhvatno učenje o sebi. Veoma je značajna neverbalna komunikacija, pogled, način na koji klijent sedi i gestikulira, kako se oblači, kakve pokrete pravi. Takođe, i iznad ovih veoma važnih pojedinosti, kontakt u koučingu je drugačiji kada se ona odvija licem u lice, nego onlajn.
Uz sve ove potencijalne nedostatke, skype seanse imaju pregršt dobrih strana. Mnogi klijenti s naših područja, otišli su da žive u inostranstvu. Njima je izbor kouča – savetnika za lični razvoj sa istog govornog područja sužen. Jezik je veoma važan element za rad na sebi. On je pun simboličkih značenja i, osim ako se radi o bilingvalnim osobama, teško da će se postići puno razumevanje između kouča ili savetnika i klijenata koji nisu sa istog govornog područja. Kultura, običaji i život u datoj kulturi, umnogome povećavaju razumevanje, osećaj zajedništva i radni savez. Iako je danas sve više obuka za multikulturalno savetovanje, jedno je učenje o kulturi, a drugo život u njoj. Uvek je bolji izbor kouč koji može da razume sleng, jezik, simboliku, folklor i kulturu klijenta, nego onaj koji je o tome samo učio. Kada klijent koji je započeo život u inostranstvu i pronađe kouča iz svog novog grada, često se ipak opredeli za nekog iz naše zemlje, zbog cene. Ne bih zanemario taj faktor. Mnogi ljudi koji su započeli život u inostranstvu nisu na visokim pozicijama, a značajan deo zarađenog novca šalju svojim porodicama. S druge strane, cene koučing i psihoterapijskih seansi u Evropi, recimo, znatno su veće nego kod nas. Mnogim klijentima, koji se odlučuju za skype seanse, dakle, koučing u inostranstvu predstavlja nedostižan luksuz.
Takođe, ima i klijenata iz unutrašnjosti kojima je iz praktičnih, vremenskih i finansijskih razloga, neouporedivo pristupačnije da imaju skype seanse. U takvim situacijama, preporuka je, ukoliko je klijentu to izvodljivo, da na prvu seansu dođe, da se upozna s koučem, da ostvare lični kontakt i urade procenu licem u lice, te ako postignu saglasnost o saradnji, mogu nastaviti kroz skype seanse.
Postoje, međutim, i sutuacije koje su kontraindikovane za skype seanse. Pojedini klijenti se plaše kontakta, dakle to je jedan od njihovih osnovnih problema, a onda pokušaju s koučem ili terapeutom da zakažu skype seanse i da, na taj način, izbegnu bavljenje svojim suštinskim problemom. Takav klijent bi započeo terapiju ambivalentno – i hteo bi da mu bude bolje, ali i ne bi hteo (što najčešće verbalizuje kao da ne bi mogao) da lično dolazi na seanse. Procena motivacije za saradnju je u ovakvom slučaju ključna.
Dalje, pojedini klijenti traže skype seanse jer im je udobnije da pričaju iz svoje sobe. To zapravo može da znači da bi skype seanse otklonile značajan deo anksioznosti i onemogućile klijentu da se tom anksioznošću pozabavi – što bi dovelo do gubitka dragocenih informacija koji bi pomogle klijentu. Takođe, kouč koji bi pristao na takav dogovor mogao bi da podrži klijentovu potencijalnu ideju da „stvari u životu treba da su lake, a život uvek komforan“, te se na taj način ne bi adekvatno bavili problemom klijentove tolerancije na frustraciju. Tako bi se, zapravo, izbeglo suočavanje s problemom. Koučing nije uvek lagan proces i nije ni osmišljen da bude lak, već da pomogne klijentu da se suoči sa svojim problemima. To se radi tako što se izlazi iz zone komfora.
Dakle, skype može da predstavlja otpor i doživljaj klijenata u skype seansama može biti nešto umanjen. Ipak, postoje moge situacije u kojima je skype mnogo bolji izbor nego kruto držanje za ideju o sveobuhvatnom pristupu. Na koučevima, savetnicima i terapeutima je da procene kada su skype seanse potencijalni problem, a kada najbolja šansa za pomoć klijentu.
Aleksandar Pejčić